Napokon da se prihvatimo i ove veoma, veoma rasprostranjene bolesti (poremećaja), naročito u razvijenim zemljama, koja je punom zamahu i ogromna je pretnja čovečanstvu. Iako znam da vas uzrok i lečenje raka odavno interesuje (iz već jasnih razloga), hteo sam da napravim normalan i logičan redosled. Bilo je važno da prvo saznate način funkcionisanja tela i duha, i njihovu tesnu povezanost, filosofiju jina i janga (dve sveprisutne sile univerzuma koje su tvorci i upravljači svega poznatoga i nepoznatoga), izbor i pripremanje namirnica, dijagnostiku kako biste znali šta se događa u telu, itd., itd…
Ako ste razumeli sve ovo do sada i živite po navedenim savetima, ništa vam dalje i ne treba. Ali postoje i ljudi koji su željni znanja i razumevanja, pa će puno stvari biti detaljnije objašnjeno. Pošto je priroda savršeno pravedna, onda zdravo i srećno mogu da žive i oni primitivni koji se ponašaju u skladu sa uslovima okoline gde su rođeni i žive, instinktima i tradicijom predaka.
“Civilizovani smatraju ovu bolest, ovaj fenomen koji je, uostalom, fiziološki i biološki sasvim prirodan, za najveću nevolju ljudskog društva u čitavoj njegovoj istoriji. Ovakav plašljivi mentalitet pokazuje isključivog, usamljenog i egocentričnog čoveka sa zatvorenim duhom i ukrućenim telom kao malu nakostrešenu mačku pred opasnim psom. Ovaj strah i ovo neprijateljstvo rastu i pretvaraju se u agresivno ponašanje. Da bi se uništio najstrašniji neprijatelj na svetu, pojačava se agresija i po svaku cenu se koriste sve moguće fizičke, intelektualne, moralne i nemoralne metode. Međutim, da bi uspeo da totalno i potpuno uništi svog neprijatelja – rak, čovek mora da rizikuje ništa manje nego u isto vreme i sopstveno uništenje, jer se njegov rak i njegovo telo hrane iz istog izvora vitalnosti; oni su dva sijamska blizanca sa jednim srcem! Šta postižu ako se mrze po svaku cenu?” ( Osava )
U prethodnom pasusu i mnogim tekstovima Osave i Mičija Kušija, rak se opisuje kao nešto normalno…. kao prijatelj i spas za obolelu osobu, što ustvari i jeste. Što je organizam u manjoj opasnosti, manja je i njegova reakcija… što je opasnost po zdravlje i život veća, to je i reakcija organizma drastičnija. Ovakav pristup može da izazove zbunjenost i negodovanje onih koji nisu razumeli poredak, pravdu i funkcionisanje prirode, tela i duha. Mislim da je potrebno ovo malo razjasniti.
Pre svega, neophodno je znati uzrok (mehanizam) nastanka raka, a on je složen. Dakle, u kategoriji “Opšte teme” (Etape razvoja bolesti), videli ste postepen uticaj nepravilne ishrane na psihofizičko stanje organizma i razvoj sve težih bolesti. Za sve to vreme, telo i um nam šalju mnoštvo signala da nešto nije u redu sa našim načinom života. Ako se oglušimo o njih, telo prima i nagomilava sve veću količinu viškova otpadnih i nepotrebnih materija (toksina). One dalje onemogućavaju i guše rad svih organa, žlezda i tkiva, usput uzrokujući mnoge psihičke poremećaje. Povrh svega, kao posledica svega toga, smanjuje se ili potpuno nestaje sposobnost tela da se efikasno čisti od tih toksina i viškova. Kada “kap prelije čašu”, opstanak naših ćelija, a samim tim i opstanak nas samih, se dovode u pitanje, tj. preti nam smrt. Onda naš izmučeni organizam uzima poslednji ” kredit” i uključuje jedinog prijatelja koji još može da pomogne – a to je rak.
Pošto je za organizam neizdrživo da se toliki toksini kreću posvuda, organizam ih smešta na jedno mesto (“deponiju”). Recimo, na primer, da je to jetra. Ali onda bi jetra usled tolike količine toksina otkazala svoj rad, pa sam organizam modifikuje ćelije jetre, menja im genetski kod tj. stvara kancerozne ćelije koje mogu da se hrane toksinima i koliko-toliko nam daju još jednu nadu. Ako se ni tada “ne opametimo”, dobijamo još jedan kredit: kada se u jetri stvori mnogo kancerogenih ćelija (a one ne vrše funkciju pravih, originalnih ćelija), takvo stanje bi dovelo do totalnog otkazivanja rada jetre i telo pribegava još jednom rešenju … raspodeljuje toksine na još jedno ili više mesta. To se zove METASTAZA! Ako ni tada ništa ne preduzmemo, to se može protumačiti da nam nije stalo do života! Neki se opravdavaju time što kažu da nisu znali šta treba uraditi, ali neznanje nije dobro opravdanje. Mislim da bi bilo zaista previše kada bi oboleli rekao: “Šta li sam Bogu zgrešio?”
U vezi sa ovom zadnjom rečenicom hteo bih da podsetim na prvu Božju zapovest koja glasi: ” Ja sam Gospod Bog tvoj; nemoj imati drugih bogova osim mene.” Pri tome treba naglasiti da se Bog odnosi na Prirodu, Univerzum, Tvorca, Vrhovnu Inteligenciju ili već kako ko hoće da ga nazove. On je jedan za sve (bez obzira na versku opredeljenost, pa i za ateiste), a razna svojatanja i nakaradna tumačenja vode poreklo od nerazumevanja, rasizma, nacionalizma i predstavljaju najniži oblik ljudskog razmišljanja.
O predhodnom pasusu mogu čitave knjige da se napišu, ali evo jednog pitanja koje može da podstakne razumevanje:
– zar se to ne odnosi na život u skladu sa prirodom, a najviše na vodu, hranu i vazduh? Da li je to ono što nam daje život i zdravlje i omogućava osnovni životni zadatak, a to je produženje vrste .. bez ugrožavanja drugih i majke Zemlje? Sva bića to znaju i rade, počevši od jednoćelijskih organizama, pa sve do sisara. Nije li sramota da mi to ne znamo?
Pored već navedenih uzroka stvaranja raka treba podsetiti na još jednu stvar, a to je da je rak izuzetno jin bolest! Znači da ga uzrokuje preterana i dugotrajna upotreba jin hrane i pića! Sada ne mogu sve odjednom da obuhvatim, ali biće kasnije još puno reči o ovom obolenju. Navodim još jedan značajan deo teksta učitelja Osave:
” Samo se po sebi razume da je čovek slobodan. On može da jede pobeđena, slaba, nevina i nemoćna bića. Možda su ona rođena da bi hranila jača bića, kako to tvrde pobornici teorije “Borba za život”. Svako po svojoj želji i slobodno. Možemo jesti bilo šta.
Međutim, daću vam jedan savet. On predstavlja tajnu otkrivenu nakon 50 godina posvećenih proučavanju i propovedanju Principa Jedinstva filosofije i nauke Dalekog istoka. Za mene je to ključ carstva sa sedam nebesa. Ovaj ključ vam omogućava da steknete imunitet za čitav život protiv svih bolesti, računajući i rak i mentalne bolesti. On glasi: prestanak konzumiranja industrijskog komercijalnog šećera i životinjskih proteina! Ovo su dva osnovna razloga za sve naše životne nesreće.
… Ako ne uspevate da kontrolišete vaše čulno i životinjsko rasuđivanje, tada nema potrebe da dalje čitate ovu knjigu.
… Ne mogu da završim ovu temu, a da ne dodam nekoliko pojašnjenja u vezi ova dva saveta.
- Industrijski komercijalni šećer uopšte nije neophodna namirnica. Čovek je hiljadama godina živeo i nije znao za šećer. Šećer postoji samo zbog našeg zadovoljstva. Zadovoljstvom upravlja naše čulno rasuđivanje. Ono često čini da dospemo u velike opasnosti.
- Meso je ukusno. Civilizacija izobilja i preterivanja ponudila nam je puno mesa. Današnja teorija ishrane ga zdušno preporučuje. Ali, ustvari, meso i životinjski proteini uopšte nisu “apsolutno neophodni”. Može se veoma dobro živeti bez njihovog konzumiranja. Sve životinje mogu da proizvedu odgovarajuće proteine za svoju vrstu čak i kad nemaju na raspolaganju nikakav izvor organskog ili neorganskog azota. Sve one poseduju mogućnost da transmutuju ugljenik i kiseonik u azot.
Ako, u skladu sa modernom nutricionističkom teorijom, konzumiramo mnogo životinjskih proteina, gubimo ovu čudesnu sposobnost da sami proizvodimo nama odgovarajuće proteine. To je gubitak sposobnosti prilagođavanja, odnosno gubitak vitalnosti i naše nezavisnosti! Ovo je ista tragična priča koja važi i za insulin i vitamin C. (Višak vitamina C je, uostalom, jedan od najvažnijih uzroka pojave raka). U stvari, naše telo proizvodi proteine od viška materija koje se ne mogu drugačije iskoristiti. Organizam nam pokazuje dobar primer skladištenja nepotrebnih i suvišnih materija: nokti, koža, naročito koža na tabanima itd, rastu ili debljaju vrlo brzo ako jedemo mnogo životinjskih proteina. Bradavice i rak su, takođe, oblici skladištenja nepotrebnih životinjskih proteina. To je smrtonosno gomilanje! Rak je eksplozija nagomilanih suvišnih proteina…
…Međutim, imam jedno pitanje za vas, civilizovani. Zašto ne tražite stvarne uzroke bolesti i svih ljudskih nevolja, umesto što upotrebljavate najrazornije metode za eliminisanje površinskih i prolaznih simptoma? Kada bez uklanjanja uzroka bolesti uspete da eliminišete simptome, zar ne znate da će se oni ponovo javiti u drugim, beskrajno raznovrsnim oblicima. Da li ste kratkovidi ili ste mentalni daltonisti?
Uzmimo primer dijabetesa. Dijagnoza simptomske (zapadne, moderne) medicine bazira se na nedovoljnoj proizvodnji insulina. Lekari tada prepisuju da se insulin spolja, na veštački način ubacuje u organizam. Zar ovo nije previše prosta terapija, suviše jeftina i detinjasta? Lekari se ni malo ne brinu o razlogu za ovaj nedostatak insulina i ne tragaju za njim! Smanjenju količine insulina uvek prethodi njegovo povećanje. Ako se organizmu spolja, obilno i redovno dodaje insulin, tada pankreas ostaje nezaposlen, sve više postaje lenj i na kraju potpuno gubi sposobnost stvaranja insulina…. Slično razmaženom detetu koje je naučilo da dobija sve što zatraži.
Uzmimo drugi primer, primer bradavica i kurijeg oka. Oboje predstavljaju izrasline. Oni su viškovi, gomile suvišnih proteina. Ne možemo ih videti kod vegetarijanaca koji ne konzumiraju životinjske proizvode. Uglavnom se javljaju češće kod žena nego kod muškaraca, što znači da žene poseduju izraženiju sposobnost stvaranja proteina. One bi trebalo više da se uzdržavaju od upotrebe životinjskih proteina. (Što u današnje vreme nije slučaj.. jedu meso skoro kao muškarci). U svakom slučaju, potpuno izbacivanje životinjskih proteina iz ishrane dovodi do nestanka bradavica i kurijeg oka za nekoliko dana, bez ikakvog simptomskog tretmana koje je privremenog dejstva. Isto važi i za bilo koju drugu formaciju suvišnih proteina, tumor itd. Lično sam video slučaj devojke koja se oslobodila 200 bradavica na nogama i stopalima postupajući po savetima naše filosofije i to bez ikakvog spoljašnjeg tretmana. A rak je, takođe, proteinska izraslina.”
Ovde moram da objasnim nešto što može da zbuni one koji već puno znaju o makrobiotici. Mogli ste do sada primetiti da meso po svojstvu pripada elementu janga. Kako onda upotreba životinjskih proteina dovodi do nastanka raka, kada je rak jin bolest? Osava:
“… Što više čovek jede životinjske proteine, tim više gubi sposobnost proizvodnje sebi svojstvenih proteina. Postaje sve više lenj, odnosno sve više civilizovan. Ne lovi niti sam uzgaja; ostavlja profesionalnim uzgajivačima brigu da mu obezbede obilje mesa. Na kraju krajeva, čovek potpuno, ili skoro potpuno gubi sposobnost da stvara svoje prirodne i specifične proteine. Konzumiranje životinjskih proizvoda postaje za njega sve veća potreba. Uostalom, ovi proizvodi su ukusniji i lakši za varenje. Sve više se jedu. Uskoro, organizam je čak prinuđen da formira mehanizam za uništavanje viška unetih proteina, kao i da koristi drugi mehanizam za brzo oslobađanje od ovih pretećih rezervi koje smetaju, za oslobađanje od kaloričnog i energetskog sadržaja. UNIŠTAVANJE PROTEINA PRATI VELIKO POVEĆANJE MEĐUĆELIJSKE KISELOSTI…. “
Ovo vam je odgovor kako upotreba životinjskih proteina koji su JANG,može da ima JIN efekat na organizam!
Inače, jedino hladnoća i oskudica mogu da ožive naše sposobnosti adaptacije i produkcije!
Kao što ste iz ovoga svega videli, rak je u ekstremnim slučajevima, koje smo sami izazvali, poslednja odbrana i ne treba ga uništavati. Potrebno je samo uništiti RAZLOG ZA NJEGOVO POSTOJANJE!
Moderna medicina se služi hirurgijom (što trajno slabi naš organizam), zračenjem i hemoterapiom (koji su najekstremnije jin) i tako podstiče telo da dodatno ubrzava razvoj raka i njegove metastaze.
Maestralno, kao i uvek!
Sam sam u kuci, za kompjuterom, ali ipak moram da ustanem i aplaudiram.
Zauvek zahvalan:
-Shef Sale
Poštovanje Sale!
Sve dok je takvih ljudi, zbog kojih se vredi truditi, ništa mi neće biti teško! Neka nam bude sve po pravdi!
Iskren pozdrav!
Postovani, zaista dobar tekst i hvala puno za tako iscrpno objasnjenje! Verujem da su dva najveca uzrocnika industrijski šećer i životinjski protein, jer sam to zakljucila iz svih procitanih knjiga o makrobiotici i zdravijoj ishrani uopste.
Men je jedino nejasno kako je doslo do pojave raka kod dece?
I intresuje me kako je moguce dijagnostikovati rak? Npr kako mozemo videti da neko ima rak jetre.
Hvala puno!
Draga Svetlana!
Svaki oblik raka može da se leči bezmalo na isti način, a vrlo uskoro ću obraditi svaki posebno (sa nekim specifičnostima). I dijagnostiku, naravno. Malo o dijagnozi raka već ima u kategoriji “dijagnostika” pod “Koža” i “Stopala”
U vezi sa rakom kod dece, ukratko može se reći da ona reaguju slično kao odrasli na spoljašnje uticaje i hranu. Starosna granica se pomerila ka deci (nažalost) iz nekoliko razloga: faktor nasleđa kojim od roditelja i predaka dobijamo jaču ili slabiju konstituciju tela i organa je u današnje vreme je veoma slab, jer su roditelji današnje dece u daleko lošijem zdravstvenom stanju nego roditelji npr. pedesetih godina. Dalje, ishrana se puno promenila u odnosu na vremena od pre 50-60 godina pa se to odražava i na trudnice i na razvoj beba. A znamo da formiranje embriona direktno zavisi od ishrane i načina života majke u trudnoći. Znam dobro kako se trudnice u principu hrane (90% pogrešno). Sledeće je dojenje bebe, a to mnoge majke izbegavaju. I one koje doje decu, veliko je pitanje kakvog kvaliteta im je mleko. Onda, preterana je upotreba lekova, hemikalija i droga. Ogromna je to tema, ali biće reči o svemu tome kasnije i detaljnije.
Lep i veliki pozdrav !
Veliko postovanje i zahvalnost za svo znanje koje ste izneli i nacin na koji ste preneli! Neponovljivo!!!! Kao sto rece Sale samo moze da se aplaudira!!! Hvala
interesuje me da li neko moze da mi preporuci i da li ima uopste makrobiotickih strucnjaka u Novom Sadu? imam 19 godina i imam karcinom zavrsio sam sa hemoterapijama i zracenjima ali nalazi nisu dobri… a ja ne zelim vise zapadnjacku medicinu. unapred zahvalan
Dete mi je preminulo od karcinoma mozga, bolest je dijagnostifikovana kada je napunilo 2,5 godine, od tog momenta hranilo se po principima makrobiotike, sve uredno po jelovniku koji je sastavljan za naše dete.Verujem da je to bio pravi izbor jer drugi nismo imali, a odluka da se bolest “kontroliše” makrobiotipčkom ishranom spasao nas je očaja i mnogih zala savremene medicine, pogotovo u Srbiji. Suprug i ja smo zdravi u istoriji naših porodica, da znamo nije bilo tako teških oboljenja, zdravi smo, nemamo poroke, hranimo se uglavnom domaćom hranom, uglavnom biljnom, koju sami uzgajamo. Dete je dojeno 15 meseci, nije inače bilo ljubitelj mleka, kao ni mi.
Posle svega i dalje nas kopka gde je uzrok, pa sam malo i ljuta kada pročitam neke teorije o nastanku karcinoma kod tako male dece. Poštovanje
Draga Marijana,
Teško mi je što čujem takvu tragičnu vest i primite moje najiskrenije saučešće. Bilo bi licemerno da kažem da znam kako se osećate: to znaju samo roditelji. Nažalost ništa vam drugo ne mogu reći oko uzroka jer nedostaje dosta činjenica. Pozdravljam Vas i želim vam puno fizičke i duhovne snage!
Potresla me je prica koju sam cula, o bebi kojoj je sa 3 meseca ustanovljeno da ima rak besike. Kako se u tom slucaju moze rak leciti, kod tako malih beba?
Draga Ana,Vaše pitanje zahteva malo opširniji odgovor, a ja se spremam već odavno da tako nešto napišem. Odgovor i još puno stvari objavljujemo u tekstu “Konjska ljubav” pod kategorijom “Opšte teme”.
Hvala na komentaru i pozdravljam Vas!