Pored vazduha i vode, ishrana je treći faktor neophodan za život i od neobične važnosti za zdravlje. To je, nadam se, potpuno jasno. Ishrana određuje da li živimo u skladu sa prirodom i, shodno tome, hoćemo li biti zdravi ili bolesni. Ima sedam načina ishrane:
1. MEHANIČKI NAČIN ISHRANE
Osnovni primer je ishrana u majčinom stomaku – nesvesno, bez želje i bez mogućnosti da fetus išta promeni. Ako se majka zdravo hrani i živi, to je najbolji način ishrane i razvoja. Ako ne, to je najgori način. Samo, priroda i ne pruža ništa drugo u takvom slučaju. Zato je od velike važnosti zdravlje majke koja želi zdrav porod. Ali, neki ljudi jedu na ovaj način čak i kada odrastu. To su oni koji se zalete na frižider čim uđu u kuću, često i bez raspremanja i pranja ruku i jedu bez obzira šta to bilo – samo da utole glad. Ovoj grupi pripadaju i osobe koje jedu automatski, u određeno vreme, iako nisu gladni, ali su ubeđeni da treba jesti u određeno vreme.

2. ISHRANA SA ASPEKTA NAŠIH ČULA
Ovaj vid ishrane počinje ubrzo po rođenju kada beba počinje da nešto voli više, a nešto manje ili majka prihranjuje dete siromašnim izborom namirnica, pa se ono navikne samo na određenu hranu. Tako se daje prednost nekim ukusima, mirisima, bojama i sastavu hrane. Upoznao sam do sada desetine ljudi koji nisu nikada u životu probali supu ili luk, samo zato što to majka nije volela pa nije spremala ni svojoj deci. Industrija hrane ima ogromne zarade udovoljavajući tim željama jer se ogromna većina hrani na taj način. Kao i predhodni način, i ovaj način ishrane će jednoga dana oštetiti zdravlje.

3. SENTIMENTALNI ILI EMOCIONALNI NAČIN ISHRANE
Mnogi, čak iako to ne žele, kada izlaze sa prijateljima, partnerima ili su u poseti nekome, jedu na ovaj način. Jedemo ono što i oni da se ne bismo izdvajali iz društva i da bismo im ugodili. Oko 99% savremenog sveta jede na ova prva tri načina koja smo nabrojali. Svi oni služe da pogoršaju naše zdravlje.
4. INTELEKTUALNI NAČIN ISHRANE
Podrazumeva ishranu na bazi nutricionističkih preporuka raznih naučnika i zasniva se na određenim dijetama. U principu, to je mlaćenje prazne slame. To je ono što je zahvatilo uglavnom Zapad i širi se, na žalost, po celom svetu. Učenici sa dobrim ocenama postali su naučnici sa dobrim platama (ovde ne računam naučnike sa mozgom koji nemaju mnogo pristupa medijima), uvidevši da se bolesti rapidno šire po svetu, pomislili su da mogu da upravljaju sa 5-6 biliona procesa koji se dogode svakog minuta u organizmu i da daju “recepte za zdravlje” pomoću kontrole unošenja vitamina, minerala, proteina i masnoća.

Na kraju, dobili smo opštu konfuziju “gde se ne zna ko pije, a ko plaća.” Ovaj pristup doveo je do ludila stanovnike naše planete. U jednom broju časopisa koji pišu o zdravlju bude tekst koji proglašava paradajz za čarobnu biljku koja povoljno utiče na desetine obolenja. Samo što ne kažu da vam ništa drugo u tanjiru ne treba, osim paradajza. Onda se to proširi među čitaocima i komšijama i sledećih 7 dana se jedu ogromne količine paradajza. Do sledećeg broja časopisa. Onda je na redu med, pa jabuke, onda neke tropske i retke biljke, kafa itd. Pogledajte šta ste sve do sada saznali i pročitali po televizijama i novinama: “Pijte puno vode – nemojte piti puno vode”, “Za zaštitu od srčanog udara treba vam 3 aspirina dnevno .. ne .. 2… pardon ..1..”, ” Jedan dan testenine, drugi meso, treći povrće, izbacite žitarice, četvrti dan jedite slatkiše …itd.” Što je najžalosnije, svi oni zalaze sve dublje u “Londonsku maglu”, a ne pada im na pamet da se vrate na izvor postanka čoveka i ono što nam je priroda odredila. O sledećoj rečenici razmislite, ako je potrebno, bezbroj puta: ” JEDINO NAPREDOVANJE, JE VRAĆANJE HILJADE GODINA UNAZAD !” Organizam čoveka je onakav kakav je, tu promene nema i ne treba da je bude!
5. DRUŠTVENI ASPEKT ISHRANE
To je način ishrane koji je nastao kada su fabrike još uvek radnicima davale obroke i takođe, tu spada ishrana vojske. Naravno, još jedna kategorija je prisutna, a to su porodice koje nisu mogle da vode računa o pravilima ishrane, kalorijama i vitaminima, već su vodile računa o ceni namirnica, tj. da ih košta što manje. Ovaj primer možete potvrditi posmatrajući najsiromašnije slojeve stanovništva na Zapadu koji su, istovremeno i najgojazniji. Samo im je važno da popune stomake.

6. IDEOLOŠKI ASPEKT ISHRANE
Primer su prehrambeni običaji mnogih religija, kao učenja Mojsija, Isusa, Bude i Muhameda i drugih. Na žalost, sve ovo se najvećim delom izgubilo, pa ćete retko videti da se vernici hrane po ugledu na najveća imena tih religija. Veliko iznenađenje je Daleki Istok gde skoro niko ne upotrebljava smeđi pirinač, već svi jedu beli (glazirani). Takva ishrana, koja je kroz dugi vremenski period doživela velike promene takođe nije baš najbolja.
7. ISHRANA SA ASPEKTA SLOBODE
